Nova slika svijeta

Također čitaj:

12 točaka o razvoju čovječanstva i svjestkog društva

Ovdje možete procitati uvod u neke od duhovno znanstvenih analiza koje je Martinus predstavio u svojem obimnom djelu.

Sliku svijeta ljudi stvara njihova svijest
Tijekom povijesti covjek je stvarao brojne slike svijeta. On je stvarao mitove i religiozne price koje su pružale objašnjenje o svijetu, o životu i smrti. Medutim, te pojedine slike svijeta nisu samo slike svijeta. To su takoder slike stupnjeva svijesti koji su prevladavali u društvima iz prošlosti. Promatrajuci razvoj razlicitih slika svijeta možemo slijediti razvoj covjekove svijesti i razvoj njegove psihe tijekom povijesti. Možemo vidjeti da se slike svijeta pojavljuju, a zatim nestaju. Martinus stavlja ovu evoluciju svijesti u jednu sveobuhvatnu perspektivu predstavljajuci novu sliku svijeta.

Covjecanstvo je prošlo kroz razlicite kulturne epohe

Martinus je imao iznenadujuci uvid da se iza tih promjenjivih slika svijeta nalazio viši plan – zakonom odredena evolucija svijesti covjecanstva.

Covjek je prošao kroz razlicite mitske i religiozne kulturne epohe. Ranije kulturne epohe temeljile su se na pojmovima rata, osvete i na brojnim bogovima. Medutim, kasnije kulturne epohe njegovale su obožavanje samo jednog Boga i inspirirale su ljude da prakticiraju ljubav prema bližnjem. Kasnije tijekom razvoja neki ljudi su izgubili vjeru u tradicioanlne religije i u njihove zastarjele ideje i moralne vrijednosti. To se desilo istovremeno sa razvojem naše inteligencije, a vecu važnost su dobila naša prakticna iskustva svijeta oko nas. Napredovala je prirodna znanost i svjetovne humanisticke i psihološke teorije, što je dovelo do materijalisticke slike svijeta. Medutim, prema Martinusu, to nije konacni stupanj razvoja covjekove svijesti. Razliciti oblici svijesti koji su nastali tijekom povijesti doveli su do razlicitih stupnjeva na životnom putu.

Evolucija ili preobražavanje živih bića nepokolebljivo napreduje, čak iako ljudi ponekad misle da ona nije dovoljno brza. Međutim, mi smo stupili u period ubrzane evolucije i sve se sada brže odvija nego prije sto godina. Rezultat toga je da je čovječanstvo preplavljeno ogromnom količinom iskustava. Veliki svjetski ratovi, revolucije, nezaposlenost, veliki broj fizičkih i psihičkih bolesti, osobne poteškoće kojima je izložen svaki čovjek doprinose jačanju čovjekove teženje za mirom.

(Mentalna promjena smjera, Kozmos (englesko izdanje) br.4,2007)

Materijalizam nam ne može reci koji je smisao života

Rijec ”materijalizam” ima dva znacenja. Jedan je spoznajni, gdje covjek smatra stvarnima samo materijalne stvari. Drugi je pitanje vrijednosti; covjeku je stjecanje materijalnih dobara važnije od svega. S vremenom ce nedostatak duhovne svjesnosti dovesti brojne ljude do toga da izgube iz vida smisao života. Oni se koncentriraju na ono što je mrtvo i time postupno gube iz vida ono što je živo. Materijalisticka slika svijeta ne može covjeku objasniti smisao patnji ili koji je smisao covjekovog postojanja, niti može ljudima pružiti bilo kakve eticke smjernice.

Iskustvo nam daje znanje i uvide

Na prvi pogled covjeku se može ciniti da je naša kulturna prošlost i prošlost naše svijesti nešto što se samo dogodilo drugima, ljudima iz prošlosti. Medutim, Martinusov uvid otvara nam ogromnu perspektivu o povezanosti pojedinca sa njegovom okolinom. Iz jednog života u drugi razvijala se svijest pojedinca. Svi mi imamo udjela u prošlosti i buducnosti. Prema Martinusu život predstavlja dugi evolucijski projekt i obrazovanje koje je prilagodeno pojedincu. Doživljavanjem osnovnih kontrasta života – radosti i patnje – razvija se covjekova svijest. Zbog svojeg neznanja on cini neizbježne greške. zbog toga snosi bolne posljedice i stjece dragocjeno iskustvo.

Škrinja s blagom mudrosti, razvoj intuicije

Iz života u život direktan govor života ostavlja duboke impresije na pojedinca. Iz tih impresija izdvajaju se suštine životnih iskustava, suštine koje obogacuju svijest pojedinog covjeka i koje predstavljaju škrinju s blagom mudrosti, koja predstavlja osnovu buduceg korištenja intuicije. Prve znakove djelovanja intuicije možemo vidjeti kod odredenih umjetnika i znanstvenika. Na mnogo naprednijem stupnju eticki visoko razvijeni i ljubeci covjek može izabrati da ce koristiti svoju intuiciju za proucavanje zakona života, za doživljavanje svojeg vlastitog udjela u vjecnosti i da bi bio u kontaktu sa Bogom. Na taj je nacin Martinus stvorio svoje životno djelo i poklonio je covjecanstvu novu i sveobuhvatnu sliku svijeta. U toj slici svijeta religiozna pitanja su predstavljena na novi i intelektualni nacin koji predstavlja obranu svih živih bica.

Preobražavanje seksualnih uloga, seksualnost i ljubav

Martinus pokazuje posljedice viših zakona života u razlicitim i raznovrsnim životnim iskustvima modernog covjeka. Za Martinusa nije iznenadujuce da se brojni ljudi osjecaju otudeni od života. Iskustva koja ljudi žanju stvaraju duboke promjene u njihovoj svijesti. Sve više i više ljudi doživljava da oni više nemaju psihu koja odgovara tradicionalnom nacinu života i tradicionalnim seksualnim ulogama, gdje postoji jasna podjela izmedu spolova. U današnjim ljudima se razvijaju i ženske i muške karakteristike – ženske dolaze do izražaja kod muškaraca, a muške dolaze do izražaja kod žena. To stvara promjene u obitelji i društvu, kao i po pitanju intimnih veza i seksualnosti. Dakle, razvojni put ljubavi i seksualnosti ima brojne i razlicite stupnjeve.

Živi svemir. Razvoj prema humanom svjetskom društvu.
Kao dio njegove inicijacije u božansku svijest Martinusu se otkrila ogromna životna perspektiva. Prema Martinusu Bog nije osoba, vec svemir u svojoj sveukupnosti, koji ima i muške i ženske karakteristike. Martinus se slaže sa astronomima kada kažu da je fizicki svemir ogroman i da se proteže od elementarnih cestica do nakupina galaktika. No, on vidi svemir kao živu cjelinu i na taj nacin stvara duhovno znanstvenu sliku svijeta. On vidi da svijest kontrolira evoluciju života - ukljucujuci biološku evoluciju. Razlicite vrste su ukorijenjene na duhovnoj razini i pojavljuju se, ispoljavaju svoje živote i razvijaju se u skladu sa onime što je moguce na fizickoj razini. U životinjskom carstvu to se odvija kao borba za preživljavanje. Covjek se smatra - kao i od strane prirodne znanosti - živim bicem koje se razvilo iz životinjskog stupnja. Medutim, Martinus kaže da se taj razvoj nastavlja i da naš razvoj ka tome da postanemo ljudska bica još nije završen. Nama nedostaju iskustva koja ce u nama razviti razlicite sposobnosti, ukljucujuci ljubav, toleranciju, društvenu osjetljivost i smisao za etiku. Dugorocno gledano to ce dovesti do sveljubeceg svjetskog društva i do novog i svjesnijeg odnosa sa Bogom.